Glazbeni motiv Živana Cvitkovića iz serije za koju je scenarij napisao Ivo Štivičić prema motivima drame Miroslava Krleže.
Nakon što strijeljaju Vargu i Borića, Vinko Benčina (Mustafa Nadarević), domobran u Domobranskoj bolnici u Zagrebu, biva pogođen njihovom smrću te u monologu koji slijedi razmišlja o hrvatskoj povijesti.
BENČINA: Truba... Cijeli naš život odvija se tako. Truba na ustajanje, truba na lijeganje. Samo pod komandom. Diž' se, stoko, lezi, marvo! A između toga samo batine i poniženja. Cijela naša povijest nije ništa drugo, osim ono malo časnih iznimaka, nego jedan dugi krvavi prizor narodne sramote. Borimo se za tuđe kraljeve, ginemo za tuđe dinastije, krvarimo za priznanja i odlikovanja koja dobivaju drugi. Naše mrtve ne računaju. Tko će pobrojati onih 800 hiljada grobova od Piave do Karpata... Tko će ikada reći da su to naši grobovi, da je tu prolivena naša krv, ostale naše kosti. Gazit će preko nas kao da nas nikad nije ni bilo. A onih drugih 300 hiljada otjeranih bičem sa svoje zemlje u američke rudnike i jame... Tko će se njih sjetiti. A i oni su žrtve ovog istog rata, ove iste nepravde. Opet će tuđa djeca učiti škole, biti sita, imat će dobar posao, a naša će krepavati od gladi i kulučiti nepismena. Stid će nas bit pri spomenu svog imena... Jedino pijani usudit ćemo se pjevat svoje pjesme. Zar i mi nemamo pravo da osim što smo domobrani budemo i ljudi i da ko ljudi nešto ljudski napravimo...
